Važne ekološke teme: klimatske promjene, onečišćenje zraka, vode i tla, izumiranje biljnih i životinjskih vrsta te hrana kao temeljna ljudska potreba analiziraju se u korpusu distopijskih tekstova i onih s distopijskim elementima. Distopijska sastavnica u svima pripada drugom valu distopijske fikcije (Matus 2009: 7). Korpus čine pripovijetka Bijela promenada (2016.) Eda Barola i osam romana: Bojno polje Istra (2007.) Danila Brozovića, Centimetar od sreće (2008.) Marinka Koščeca, 2084: Kuća Velikog Jada (2012.) Ive Balenovića, Planet Friedman (2012.) Josipa Mlakića, Romeo na kraju povijesti (2015.) Aljoše Babića, Rat za peti okus (2015.) Veljka Barbierija, Dedivinacija (2018.) Jelene Hrvoj i Rakova djeca (2019.) Dalibora Perkovića. Teorijska perspektiva u radu je ekokritička: istražuju se aspekti odnosa čovjeka i prirode koja ga okružuje, odnosno u kojoj mjeri čovjek prirodu i njezine stanovnike doživljava kao sebi jednake. Posljednje poglavlje daje uvid u rezultate i rješenja koja neki autori nude kao izlaz iz kataklizmičkih situacija, a smisao i učinkovitost tih rješenja vrednuje se s ekokritičkog stajališta.