Strateški menadžment se može definirati kao umjetnost i znanost formuliranja, primjene i ocjene međuovisnih odluka koje omogućuju subjektu da postigne svoje ciljeve. Cilj strateškog poslovnog upravljanja je stvoriti stratešku i konkurentsku prednost u odnosu na druge organizacije. To se postiže oblikovanjem jasne vizije, misije i ciljeva organizacije u dugoročnoj vremenskoj perspektivi i primjenom strategija koje vode do postavljenog cilja. Strategije mogu uključivati strategije troškovnog vodstva, strategije razlikovanja ili diferencijacije i usmjeravanje na tržišne niše, kao i odluke o odabiru tržišta, strateških saveza, vertikalne integracije i/ili organskog rasta organizacije.Sve navedeno od važnosti je u poljoprivredi i proizvodnji hrane s obzirom na brojne i brze promjene u tehnologiji, tržištu i geopolitičkim odnosima. Liberalizacija tržišta, klimatske promjene, promjenjivost cijena poljoprivrednih proizvoda, repromaterijala i sektora energije i tehnološki napredak (biotehnologija, nanotehnologija) samo su neka od obilježja kompleksnosti suvremenog agrobiznisa. U obzir treba uzeti i važnost sigurne opskrbe stanovništva hranom, zadržavanje stanovništva u ruralnom prostoru i ukupni ruralni razvoj. Pretpostavka je da primjena strateškog upravljanja pozitivno utječe na rezultate poslovanja. Cilj je rada istražiti povezanost između teorije strateškog upravljanja u agrobiznisu i prakse te oblikovati smjernice za poljoprivredna gospodarstva u Hrvatskoj. Iako je u Hrvatskoj u razdoblju od neovisnosti napisano i usvojeno mnoštvo strateških planova, rad se ne bavi procjenama strateških planova već strateškim upravljanjem i njegovoj važnosti na mikro razini (razina poljoprivrednih gospodarstava i poslovnih subjekata).