U povijesnoj i publicističkoj literaturi XIX. i XX. st. te današnjoj, u analizi migracijskih pravaca prema Istri, polazi se od pretpostavke kako je Crna Gora u vremenu od XVI. do XVIII. st. u kulturološkom smislu uglavnom kompaktni prostor podijeljen na pravoslavni i islamski svijet. Je li to baš tako? Nekoliko primjera s istarskoga poluotoka na sjevernome dijelu Jadranskoga mora (dio hrvatskoga prostora) dokazuje drugačiju socijalnu strukturu u Crnoj Gori iz koje su neke obitelji iselile u tadašnju mletačku pokrajinu, u dijelu Istre. Upisi nekih imena i prezimena kao i opaske u rubrikama matičnih knjiga katoličkih župa dokazuju kako je na istarski poluotok naseljeno više desetaka katoličkih obitelji iz tzv. ‘’Stare Crne Gore’’ – ‘’da Montenegro’’. Radi se o ljudima koji dolaze iz Crne Gore – dijela Osmanskog Carstva. Najveća je koncentracija takvih doseljenika u Poreču, Vodnjanu, Balama i Fažani. Oni su se pridružili doseljenicima koji su u Istru stigli iz mletačke pokrajine Dalmacije (južna Hrvatska), a u izvorima se najčešće spominju kao Paštrovići. Teško je samo na temelju toga prezimena utvrditi kada se radi o etničkom Hrvatu ili Crnogorcu, jer ono može označavati i čovjeka koji se doselio i s područja Paštrovića. Jedan od poznatijih bio je Domenico Pastrovichio, dugogodišnji katolički župnik i kanonik kolegijalne crkve sv. Blaža u Vodnjanu. Duhovnu je skrb o ljudima vodio upravo u vrijeme doseljenja pravoslavnih Crnogoraca i njihova građanskog provizorija kao ‘’habitantes nuovi’’. No, koliko je poznato, nije pokazivao zanimanje za upravo doseljene pravoslavce.