Glukoza, glavni izvor metaboličke energije, ulazi u stanicu na dva načina: 1) olakšanom difuzijom pomoću prijenosnika glukoze GLUT i 2) sekundarno aktivnim prijenosom pomoću prijenosnika natrija i glukoze SGLT. Stanice raka imaju povećani unos glukoze u usporedbi s normalnim stanicama. Prethodna istraživanja pokazala su povećanu ekspresiju prijenosnika GLUT, uglavnom GLUT1, u mnogim tipovima raka. Radiofarmaceutik (engl. tracer) 2-deoksi-2-(18F) fluoro-D-glukoza (2-FDG), koji se koristi za detekciju tumorskih stanica putem GLUT1, nije dovoljno osjetljiv i specifičan. Uskoro bi mogao biti zamijenjen α-metil-4-(F-18) fluoro-4-deoksi-D-glukopiranozidom (Me-4FDG), novim i visoko osjetljivim, i specifičnim SGLT-radiofarmaceutikom u kliničkoj detekciji i određivanju stadija tumora. Tim je radiofarmaceutikom nedavno dokazana funkcionalna aktivnost prijenosnika SGLT u raku gušterače, prostate i mozga. Ekspresija mRNA i proteina SGLT također je pronađena u raku debelog crijeva, pluća, jajnika, glave, vrata i pločastih stanica usne šupljine. Prijenosnici SGLT nedovoljno su istraženi u raku, a njihova ekspresija i lokalizacija često su oprečne zbog nedostatka specifičnih SGLT-protutijela. U ovom preglednom radu opisujemo trenutačna znanja o povećanoj ekspresiji prijenosnika SGLT1 i SGLT2 u različitim tipovima raka. Spoznaje o ekspresiji i/ili lokalizaciji prijenosnika SGLT u malignim stanicama pomoći će u razvoju novih terapija u liječenju raka korištenjem već poznatih antidijabetika, SGLT2 ili SGLT1/SGLT2 inhibitora.