Godine 1983. skupina istraživača (HERAK et al., 1983) predložila je selo Muć Gornji u Hrvatskoj za referentno područje europskog gornjeg skita. Prijedlog je obrazložen peleofaunističkim i litostratigrafskim karakteristikama lokaliteta. Standardni profil određen je duž korita potoka Zmijavca u Muću Gornjem. Glavni dio lokaliteta nalazi se na području sela Muć i Sutina; naslage donjeg trijasa izgrađuju obronke na sjevernoj strani mućko-sutinske udoline. U periodu 1983–1991, te nešto kasnije sakupljao sam uz biostratigrafsku kontrolu na širem području Muća amonite za zbirku Prirodoslovnog muzeja u Splitu. Također, izvršio sam precizna biostratigrafska mjerenja uključujući standardnu sekciju. Rezultati predstavljaju značajnu dopunu biostratigrafske skale koju su objavili HERAK et al. (1983: 97). Biostratigrafski, važnije vrste amonita pripadaju rodovima Tirolites, Dinarites i Carniolites. Mućko-sutinski lokalitet prikazan je na priloženoj topografskoj karti.