Obična bukva (Fagus sylvatica L.) jedna je od najrasprostranjenijih i gospodarski najvažnijih vrsta drva u Europi i stoga je potencijalni izvor ekstraktivnih tvari visoke dodatne vrijednosti. Cilj rada bio je preispitati postojeće podatke koji se odnose na sastav lipofilnih i hidrofilnih ekstraktivnih tvari u tkivima bukve te sustave za ekstrakciju i analitičke tehnike koje se primjenjuju za njihovo istraživanje. Lipofilne frakcije koje se mogu ekstrahirati iz bukve uglavnom su zasićene i nezasićene masne kiseline, masni alkoholi i sterol, dok se hidrofilne ekstraktivne tvari iz bukve sastoje od topljivih šećera, tj. monosaharida, oligosaharida, šećernih alkohola i šećernih kiselina, kao i od jednostavnih fenola i flavonoida. Kromatografija je prepoznata kao prikladna i najčešće primjenjivana tehnika kemijske analize ekstraktivnih tvari. Ovaj je pregled pokazao da su podaci o sastavu niskomolekularnih ekstraktivnih tvari iz bukve zadovoljavajući, ali su podaci o oligomernim ekstraktivnim tvarima još uvijek fragmentarni.