Analizom dostupnih podataka iz novinskih izvješća, povijesnih i crkvenih kronika, raznih kronika potresa, putopisnih knjiga, monografija i znastvenih radova o učincima potresa koji su se dogodili u širem području Ormoža na slovensko-hrvatskoj granici 1838. i 1839. godine, ustanovljeno je da je jedan od njih, zabilježen u brojnim regionalnim i globalnim katalozima, zapravo lažnjak. Radi se o navodnom potresu od 26. kolovoza 1838. koji se nikada nije dogodio. Ova se pogreška uvukla u različite biltene i studije, a zatim i u mnoge relevantne kataloge, pa bi taj potres trebalo sustavno brisati iz kataloga koji se koriste za procjenu razine seizmičnosti u područjima sjeverozapadne Hrvatske, sjeveroistočne Slovenije i jugozapadne Mađarske. Što se tiče potresa 31. srpnja 1838., koristili smo važne nove izvore informacija koji nisu bili korišteni niti u jednoj prethodnoj studiji. To je inverziju makroseizmičkih parametara učinilo robusnijom. Naša procjena makroseizmičke momentne magnitude (Mwm =4,8) uglavnom je veća od vrijednosti zabilježenih u dostupnim katalozima. Pouz-dane informacije o učincima slabijeg potresa od 22. ožujka 1839. pronađene su samo za dvije lokacije, pa je njegov epicentar smješten u grad Ormož gdje je zabilježen maksimalni intenzitet. Njegova procijenjena momentna magnituda (Mwm =4,4) bliska je medijanu vrijednosti pronađenih u šest pregledanih kataloga koji navode ovaj potres. Makroseizmički epicentar potresa iz 1838. godine leži u blizini spoja površinskih tragova Donatskog rasjeda s pomakom po pružanju i reversnog Čakovečkog rasjeda. Na temelju njihove pretpostavljene geometrije i položaja makroseizmičkog hipocentra, dajemo blagu prednost Donatskom rasjedu kao seizmogenom izvoru.