Modernitet je istaknuta tema na sjecištima suvremene filmske i kulturalne teorije, naročito u pristupima povijesti nijemog filma. Metodologija takvih “kulturalističkih” pristupa našla se u žarištu metateorijske debate pa prvo poglavlje rada sažima relevantne priloge i zaključke diskusije. U fokusu je rada koncept vernakularnog modernizma i srodni filmološki pojmovi. Za primjer je uzet korpus hrvatskih nijemih dokumentarnih filmova opisanih u publikaciji Filmovi u Hrvatskoj kinoteci pri Hrvatskom državnom arhivu 1904-1940. koji odgovaraju kategoriji putopisnog, i to “gradskog” filma. Na toj podlozi rad analizira vernakularnu izvedbu gradske simfonije u filmu Zagreb u svjetlu velegrada (1934) Oktavijana Miletića.