Ovim istraživanjem utvrđene su promjene na stanicama škrga zebrice (Danio rerio, Hamilton, 1822) kao rezultat hranjena 2,3,7,8 tetraklorodibenzo p-dioksinom (TCDD). Pedeset jedinki zebrice podijeljeno je u pet grupa, jednu kontrolnu grupu i četiri eksperimentalne. Eksperimentalnim grupama davano je 10, 40, 100 i 270 ng/riba/dan TCDD. Provedena su strukturalna, ultrastrukturalna i morfološka istraživanja škrga ribe, ukazujući da su škrge riba pokazivale hiperemiju s progresivnom erozijom endotel kapilara koja je rezultirala edemima i mikrokrvarenjima. Kod grupa kojima je dana manja koncentracija, u škrgama koje ne služe za disanje može se primijetiti da kloridne stanice pokazuju hipertrofiju kao posljedicu dilatacije međustaničnog kanala i oticanje mikroresica kojima se smanjuje aktivnost tijekom razgradnje kemijskih tvari (prema mišljenjima nekih autora) u onim grupama koje su bile izložene većim koncentracijama. Mukozne stanice pokazuju hiperplaziju i hipertrofiju. Osjetni pupoljci nisu bili izravno pogođeni, ali, zbog prisutnosti intersticijskog edema, oticanja potpornih stanica bez uključivanja neurosenzornih stanica. Zaključak je da dioksini utječu na škrge u većoj ili manjoj mjeri ovisno o njihovoj koncentraciji u ishrani ribe, što mijenja njihovu funkcionalnost.