Cilj je ovoga rada bio usporediti antropometrijske i fiziološke parametre te sastav tijela trkača na srednje i duge pruge koji su slične kvalitetne razine te identificirati varijable koje bi mogle prognozirati vjerojatnost njihova pripadanja skupini srednjoprugaša ili dugoprugaša. Trkači nacionalnog ranga koji trče na srednje (n=20, tjelesna masa M=70,5 kg, SD=6,3 kg, tjelesna visina M=1,80 m, SD=0,04 m) i duge pruge (n=20, tjelesna masa M=69,0 kg, SD=4,5 kg, tjelesna visina M=1,81 m, SD=0,05 m) podvrgnuti su progresivnom testu opterećenja. Izmjerene su antropometrijske karakteristike i sastav tijela te su izračunati omjeri longitudinalnih dimenzija različitih dijelova tijela i njihove mase. Srednjoprugaši i dugoprugaši se nisu razlikovali (p>0,05) u masi nogu, proporcijama dužine te izmjerenim antropometrijskim parametrima ili varijablama sastava tijela. Izvedba trčanja na srednje pruge najbolje je definirana pomoću varijable omjer mase potkoljenice i mase natkoljenice (Adj R2=0,41; p<0,05) te vremena postizanja drugog ventilacijskog praga (Adj R2=0,33; p<0,05), dok je uspješnost trčanja u dugoprugaša bila najbolje definirana pomoću varijable ukupno vrijeme trčanja na progresivnom testu opterećenja (Adj R2=0,36; p<0,05). Konstruirani model je pokazao da su vrijeme postizanja VO2max na progresivnom testu opterećenja (OR=1,01, 95% CI 1.001-1.012) i dob trkača (OR=1,57; 95% CI 1.065-2.310) najviše pridonijeli klasifikaciji trkača u njihove discipline. Zaključno, rezultati ovog istraživanja ukazali su na važnost specifičnih antropometrijskih karakteristika u predviđanju uspješnosti u trčanju na srednje pruge, ali ne i u trčanju na duge pruge.