Uz cestu Marija Bistrica - Adamovec, nedaleko od raskrižja prema Lazu, može se na izdancima pratiti slijed srednjomiocenskih naslaga. U bazi slijeda vide se polimiktni, klastpotporni do matrikspotporni konglomerati. Valutice uglavnom odgovaraju sastavu okolnih stijena, a vezivo predstavlja koralinacejski bioklastični vekston. Sekundarni nalazi velikih oštriga upućuju na moguća ostrižišta, vjerojatno nedaleko od riječnoga ušća. U zaštićenim lagunama stvarali su se rodoliti malih dimenzija, živjele su halimede i nježni, razgranjeni mahovnjaci i puževi. U oligotrofnim uvjetima alge su učestalije od mahovnjaka. Zbog isparavanja povećana je koncentracija i kristalizacija kalcijeva karbonata, koji je cementirao bioklaste. Oko nekih su bioklasta vidljive kortoidne ovojnice, a sediment je tipa grejnston. Rodolitno-briozojske biokonstrukcije nastajale su najviše u plitkoj potplimnoj zoni, najvjerojatnije na dubinama od 20 do 30 m. Mjestimice su izgrađivale barijere između laguna i otvorenoga mora. One se nisu uspjele sačuvati in situ, već kao fragmenti u bioklastičnim taložinama padine. Na strmijim padinama pokazuju mikrostrukturu floutstona. Sadržavaju velike briozojske kolonije i bioerodirane solitarne koralje, kakvi su mogli živjeti u nešto dubljemu okolišu, vjerojatno između 30 i 75 m, uz nešto veću količinu nutrijenata. U vrhu slijeda, samo desetak metara iznad konglomerata, leže lapori s pučinskim organizmima (kalcitičnim nanoplanktonom, planktonskim i malim bentičkim foraminiferama i planktonskim puževima, pteropodima), kakvi su obično taloženi na distalnim padinama. Morska je razina brzo rasla, što je dovelo do naglih promjena u istraženome taložnom prostoru. Planktonski organizmi iz lapora upućuju na NN5 nanoplanktonsku zonu srednjega badena, pa se tonjenje rampe može povezati s početkom transgresivno-regresivnoga ciklusa TB 2.4.