Pedagoški djelatnici inicijalnim obrazovanjem, praksom i trajnim usavršavanjem osim znanja, vještina i sposobnosti, razvijaju vrijednosti i stavove potrebne za poticanje cjelovitog razvoja djeteta. Uvjerenja i stavovi mogu znatno odrediti djelovanje pojedinaca. Stoga je s ciljem utvrđivanja razlike u uvjerenjima o odgoju djece i slici djeteta između roditelja pedagoških i nepedagoških zanimanja provedeno istraživanje na uzorku od 544 visokoobrazovana ispitanika. Uzorak je činilo 247 roditelja pedagoških zanimanja (odgojitelji, učitelji, nastavnici, pedagozi) i 297 roditelja nepedagoških zanimanja (ekonomisti, pravnici, zdravstveni djelatnici, inženjeri). Iako se u istraživanju krenulo od generalne hipoteze da ne postoji razlika u uvjerenjima o odgoju djece i slici djeteta između roditelja pedagoških i nepedagoških zanimanja, rezultati su pokazali postojanje razlike. Ispitanici koji su po zanimanju odgojitelji i učitelji više nego ispitanici drugih zanimanja smatraju da u odgoju djece nije potrebno tjelesno kažnjavanje, već da treba biti više aktivno uključen i koristiti se indukcijom. Također, imaju suvremeniji pogled na sliku djeteta. Na temelju svih rezultata moguće je zaključiti da postoji potreba većeg angažmana pedagoških djelatnika u poticanju razvoja pedagoške kompetencije roditelja.