Namjera je ovoga rada ispitati neke od glavnih postavki na kojima je utemeljena teorija političkog realizma u međunarodnim odnosima. Prema teoriji političkog realizma, nacionalni interes, a ne moral predstavlja glavni kriterij prema kojemu država uređuje svoje vanjske poslove. U prvom dijelu razmotrit ću tri argumenta koja realisti iznose u prilog skepticizmu prema moralu u međunarodnim odnosima. U drugom dijelu rada razmotrit ću pojam nacionalnog interesa i mogućnost njegove primjene kao glavnog kriterija u izboru djelovanja država u međunarodnim odnosima. Braneći stav da je jedina plauzibilna verzija morala univerzalni moral utemeljen na poštovanju temeljnih ljudskih prava, u zaključku tvrdim da se realističko stajalište o moralu na međunarodnoj razini ne može braniti na uvjerljiv način. Bez obzira na taj zaključak, ostaje nesporno da teorija političkog realizma i dalje nudi vrijedne spoznaje o naravi međunarodnog morala i granicama njegove primjene.