Vezano uz Pariške mirovne konferencije 1919.-1920. i 1946.-1947., odnosno uz značajne geopolitičke promjene na području Srednje i Jugoistočne Europe, egzodusi stanovništva, koje je u tim promjenama ostalo izvan svojih matičnih nacionalnih država, dokaz su nepostojanja jasnih međunarodnih opredjeljenja o pravima i statusu nacionalnih manjina. I ne samo to, oni su i dokaz o primarnosti i prednosti vojnopolitičkih argumenata nad etničkim. Koga je u vrhu svjetske i europske političke elite bilo doista briga za desetine milijuna izbjeglica i prognanika koji su nakon Prvoga ili Drugoga svjetskog rata “lutali” Europom i koji su velikim dijelom svoju novu “domovinu” pronašli, ili htjeli pronaći u prekomorskim zemljama Južne i Sjeverne Amerike, Australije i Novog Zelanda? Na tim konferencijama skoro da o njima i nije bilo ozbiljnijega govora, a kamoli prijedloga sustavnijih rješenja. Javnost zna malo ili uopće ne zna o prvim tzv. “huma-nim” izmjenama stanovništva između Grčke i Turske 20-ih godina 20. stoljeća, u kojima novopridošli sunarodnjaci ne nailaze na “očekivanu” dobrodošlicu domaćega stanovništva. U pravilu, bit će to sudbina svih izbjeglica nakon Prvoga, ali i nakon Drugoga svjetskog rata. Da ne govorim o velikim egzodusima Židova, ali i Nijemaca, Poljaka, Rumunja, Pomaka, Grka, Makedonaca, Ma-đara, Hrvata, Talijana i ostalih između dva rata, a posebice nakon Drugoga svjetskoga rata. Europa još nije bila senzibilizirana, ali ni zainteresirana za problem izbjeglica. Iseljavanje hrvatskoga stanovništva iz Istre u razdoblju 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća poticano je i uzrokovano nasilnom ta-lijansko-fašističkom asimilacijskom – odnarođivačkom politikom, nasilnom prirodom fašističkih vlasti, ali i gospodarskim propadanjem te besperspektivnošću života u istarskoj provinciji. Već 40-ih i 50-ih godina dogodilo se veliko iseljavanje talijanskoga stanovništva koje su poticali i uzrokovali neriješen državnopravni status Istre, diplomatska borba za njezino sje-dinjenje s Hrvatskom i neriješeni nacionalni problemi. Dakle, egzodus je samo jedna od posljedica i rezultata napete među-narodne situacije i problematičnih lokalnih prilika koji su, usput rečeno, mnogo značajniji malom, običnom čovjeku.