Osteoporoza je bolest karakterizirana niskom mineralnom gustoćom kosti i promjenama u koštanoj strukturi koje dovode do povećanog rizika za prijelom. Najčešći osteoporotski prijelomi su prijelomi kuka, distalne podlaktice, proksimalnog humerusa i prijelomi kralježaka. Vježbe koje se koriste u rehabilitaciji nakon osteoporotskih prijeloma koriste princip koji je baziran na mogućnosti poboljšanja koštane gustoće mehaničkim opterećenjem koje napreže kost i potiče koštano stvaranje. Uobičajeno se koriste vježbe s progresivnim otporom, trening s opterećenjem i trening balansa. Rehabilitacija nakon vertebralnih prijeloma uz primjenu vježbi može poboljšati kvalitetu života, smanjiti kroničnu bol, poboljšati držanje, obrazac hoda, funkcionalni status i kvalitetu kosti. Ključ uspjeha rehabilitacije gerijatrijske populacije nakon prijeloma u području kuka je uključivanje multidisciplinarnog tima i rana mobilizacija. Zbog niske mišićne mase i snage osobe sa sarkopenijom mogu imati poteškoće s pokretljivošću i promjene u držanju koje mogu povećati rizik od padova i prijeloma. Među važne uzroke učestalih padova u starijoj populaciji ubrajaju se razni komorbiditeti, kognitivno oštećenje, lijekovi i prepreke iz okoliša. Okolišni čimbenici uključuju tip površine po kojoj se osoba kreće, rasvjetu, namještaj, različite prepreke i nepostojanje rukohvata. Tjelesna aktivnost, posebno prilagođene vježbe snaženja mišića, vježbe ravnoteže i korigiranje obrasca hoda, mogu smanjiti rizik od pada. Vertebralni prijelomi i prijelomi kuka imaju znatno veći i dugotrajniji utjecaj na kvalitetu života bolesnika u odnosu na ostale prijelome. Prijelomi kuka u gerijatrijskog populaciji imaju negativni utjecaj na sve aspekte života i značajan negativni učinak na kvalitetu života. U prilog tome govore podaci da se samo 40 – 60 % bolesnika oporavi na razinu pokretljivosti prije prijeloma, a do 70 % na razinu aktivnosti u osnovnim aktivnostima dnevnog života.