Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu donosi se sažet prikaz određenih brojeva enciklike Fratelli tutti koji govore o uzrocima koji priječe razvoj sveopćeg bratstva, kojega je teološki temelj činjenica da su svi ljudi djeca jednog Oca. Ti brojevi govore o individualizmu, relativizmu, konzumizmu, zapravo govore o gubitku socijalnog osjećaja, o svojevrsnoj otuđenosti čovjeka od vlastite ljudskosti. Kako su spomenuti uzroci u sebi veoma složene stvarnosti, drugi dio članka ih je, uz proširenu literaturu, dodatno analizirao i objasnio, u mjeri u kojoj je to moguće u jednom članku. Suvremena tendencija apsolutiziranja slobode pojedinca, uz sve popratne pojave, vodi zapravo ispražnjenju onog bitno ljudskog, što itekako utječe na zdravo funkcioniranje međuljudske zajednice, zbog čega Papa zagovara trajni napor dijaloga, a u službi ostvarenja općeg dobra i zajedništva među ljudima. Treći dio je ukratko razmotrio je li san o sveopćem bratstvu i društvu općeg dobra pobožna ideja, ideal ili pak utopija, zaključivši da jest ideal, ali ideal od kojega čovječanstvo ne bi smjelo odustati jer je to odustajanje svojevrsno odustajanje od sadržaja ljudskog, barem njegova bitnog dijela.