Cilj svakog uspješnog dijagnostičkog postupka je postići što pouzdaniji rezultat u što kraćem vremenu, koristeći se pritom što manje invazivnom dijagnostikom. Neinvazivnim slikovnim pretragama možemo u mišiću utvrditi edem, kolekcije tekućina, infiltracije masnog tkiva, atrofiju, fibrozu i kalcifikate. Najosjetljivija neinvazivna slikovna dijagnostička metoda u današnjoj suvremenoj dijagnostici upalnih bolesti mišića je MR u T2 slikovnim prikazima sa supresijom masnog tkiva i/ili STIR prikazu. MR je vrlo korisna metoda i pri određivanju preciznog mjesta biopsije mišića. Nespecifičnost nalaza promjena na mišiću, dostupnost, cijena, kao i kontraindikacije za primjenu kod bolesnika s metalnim protezama ili pacemakerima, kao i način izvođenja pretrage predstavljaju ozbiljna ograničenja te metode. Glavna prednost ultrazvuka mišića, u usporedbi s ostalim slikovnim metodama, je dostupnost i cijena pretrage. Pojačana vaskularnost mišića utvrđena pomoću PD-a korelira s dužinom trajanja miozitisa, a PD može biti i koristan za utvrđivanje pojačanog signala prokrvljenosti te isključivanje rupture mišića, bolesti poput cisticerkoze kao i apscesa mišića. Čini se da bi zbog dostupnosti i visoke osjetljivosti kvantitativni ultrazvuk s kontrastom (CEUS), metoda koja omogućuje procjenu pojačane vaskularnosti mišića u realnom vremenu, uz dodatak elastografije, uskoro mogao zauzeti važniju ulogu u potvrdi kliničke sumnje kronične upalne bolesti mišića.