Cilj ovoga rada bio je ispitati utjecaj različitih količina i vrsta povratnih informacija (PI) u procesu usvajanja tehnike skoka u dalj kod učenika osnovne škole. Osamdeset i osam učenika i učenica, starosti 11 (±0,5) godina, bez prethodnoga iskustva u treningu skoka u dalj, raspodijeljeno je u jednu od četiriju skupina ispitanika koje su dobivale PI: (1) verbalno samo na ključne greške, (2) verbalno i vizualno samo na ključne greške, (3) verbalno i vizualno na sve greške ili (4) nisu primale PI. Duljina skoka i relevantni kinematički parametri skoka u dalj izmjereni su prije i nakon osmotjednog eksperimentalnoga tretmana. Rezultati istraživanja pokazali su kako je grupa koja je primala PI, na svaku grešku verbalnim i vizualnim putem najviše napredovala u smislu duljine skoka u dalj. Različite količine i vrste PI različito djelovale su na promatrane kinematičke parametre te nisu uočene konzistentne promjene između grupa. Zaključeno je kako djeca osnovnoškolske dobi prilikom usvajanja kompleksne motoričke vještine imaju više koristi od većih frekvencija PI (verbalnih i vizualnih na sve greške) u usporedbi s reduciranim PI prema vrsti (samo verbalne) ili frekvenciji (samo na ključne greške).