Ovaj se članak bavi utjecajem mađarskih folklornih plesova i švedskih plesova, polski, na finski folklorni ples. Na tragu ideja Kevina Gothama o kulturnoj razmjeni tvrdi se da razvoj nikako nije linearan, nego da ga se može promatrati kao složen i raznolik proces koji uključuje i homogenizacijske sile ujednačavanja kao i diverzifikacijske sile. Za istraživanje je ključan pojam indigenizacije Arjuna Appaduraia, kojim se objašnjava na koji način globalne silnice utječu na lokalne prilike i kako se zatim te lokalne prilike mijenjaju da bi odrazile globalne utjecaje. Prihvaćanje švedskih i mađarskih elemenata u finski folklorni ples odraz je uobičajene prakse transnacionalne kulturne adaptacije, gdje se u transnacionalnim kulturnim tokovima jasno odražavaju dinamične i jake silnice globalizacije i lokalizacije. Švedske polske i mađarski plesovi doveli su do stvaranja sasvim nove razine folklornog plesanja u Finskoj, jer su donijeli nove tehnike i vještine kojima se danas u Finskoj teži. Kod tih plesnih oblika poveznica sa Švedskom i Mađarskom još uvijek postoji, ali je rijetko kad uočljiva. Švedske polske i mađarski plesovi preseljeni su u Finsku gdje su se udomaćili te su postali dijelom otjelovljene kulture i diskursa o finskome folklornom plesu.