Pobjednici najvećih biciklističkih 3-tjednih etapnih utrka (npr. Giro d’Italia, Tour de France, Vuelta a Espana) su najčešće biciklisti koji dominiraju u segmentima utrke s usponima. Amaterski biciklisti, pak, često izbjegavaju uzbrdice zbog neugodnosti koju vožnja uzbrdo izaziva. Zbog toga je nužno poznavati i razumjeti kretanje tijekom vožnje bicikla uzbrdo da bi se izabralo optimalno motoričko ponašanje koje se može primijeniti u praksi. Cilj je ovoga rada ocijeniti kvalitetu istraživanja o biomehanici i energetskim zahtjevima bicikliranja uzbrdo. Ukupno smo analizirali 40 članaka iz znanstvenih i stručnih časopisa koji su istražili energetiku, sile pedaliranja i sile u zglobovima, ekonomičnost i učinkovitost mišićne aktivnosti te optimizaciju izvedbe i udobnosti tijekom vožnje bicikla uzbrdo. Za vožnje po uzbrdici biciklisti moraju svladati gravitaciju, a da bi u tome uspjeli, potrebne su određene promjene u položaju tijela. Glavni rezultat ovog preglednog rada jest zaključak da se mišićna aktivnost mijenja tijekom vožnje bicikla uzbrdo u sjedu usporedbi s vožnjom po ravnom terenu, dok se s druge strane, sile na pedalama, dinamika zglobova i učinkovitost vožnje ne mijenjaju značajno. Suprotno tome, tijekom vožnje bicikla uzbrdo u stojećem položaju sve ranije spomenute mjere su različite od onih zabilježenih u vožnji bicikla uzbrdo u sjedu ili u vožnji po ravnom terenu. Daljnja istraživanja trebala bi se usmjeriti na istraživanja provedena u vanjskim uvjetima i na strmijim usponima.