Mrežno (online) učenje oblik je nastave u kojemu se većina nastavnog sadržaja isporuča putem mreže. Ovakav oblik nastave koja se oslanja na modernu tehnologiju ima nekoliko prednosti nad tradicionalnom nastavom, poput pristupačnosti, individualizacije vremena i prostora učenja i alternativnog dizajna nastave. Budući da je učenje u mrežnom (online) okruženju samoregulirano, ono zahtijeva tehničku spremnost sudionika i motiviranost koja će se održati tijekom cijelog procesa učenja. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi tehničku pripremljenost i motiviranost hrvatskih studenata za mrežni (online) oblik nastave te utvrditi postoje li razlike na temelju sociodemografskih čimbenika. Istraživanje je provedeno na uzorku od 1318 studenata hrvatskih sveučilišta. Istraživanjem su bili obuhvaćeni fakulteti i odjeli na kojima se provodi nastava iz svih znanstvenih područja. U analizi su korištene metode deskriptivne i inferencijalne statistike. Primijenjeni su Mann-Whitneyev i Kruskal-Wallisov test, koji su pokazali da postoji statistički značajna razlika u nekim odgovorima s obzirom na spol, status i znanstveno područje studija.