Demografski karakter Kanade u mnogome je povezan s različitom i dinamičnom politikom federalizma te zemlje. Dok se aktivna radna snaga traži za uspješno funkcioniranje provincijskih gospodarstava i za "provincijsku izgradnju", broj stanovnika po sebi je važan u odnosima između provincija kao i u njihovim odnosima naspram Ottawe, i to kako zbog sustava majoriteta, tako zbog sadašnje formule ustavnog amandmana koji uključuje različitu veličinu stanovništava pojedinih provincija. Promjena stanovništva svake pokrajine ovisi o međuprovincijskoj migraciji i rasporedu (vanjskih) doseljenika, pored bilance prirodnog priraštaja (rađanja i smrti). Obje razine vlade (provincijska i federalna) već su vodile pregovore oko doseljavanja, jer vlade mogu lakše umjetno utjecati na doseljavanje nego na ine čimbenike. Vlada Québeca, koja se brine o održavanju svog udjelnog položaja unutar Konfederacije, bila je najagresivnija u privlačenju i dobivanju doseljenika, poželjno frankofona ili ljudi voljnih prihvatiti francuski, sa svrhom da se održi francusko-govorno društvo u Sjevernoj Americi. Slično tome, ostale provincije žele povećati svoj udio doseljenika sa stručnim kvalifikacijama i kapitalom.