Mnoge studije već su pokazale da korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT) ne dovodi nužno do veće usamljenosti i socijalne izolacije među ljudima. Unatoč tome, pretpostavka da IKT doprinosi osjećajima usamljenosti i povezanim bolestima i dalje postoji među nekim istraživačima i u svakodnevnom životu. Ovaj rad raspravlja o sociološkom razumijevanju socijalnosti iz perspektive korištenja IKT-a za vrijeme pandemije COVID-19 u Sloveniji. Rezultati online ankete provedene na slučajnom uzorku (n=454) tijekom jeseni 2020. godine pokazali su da je unatoč vladinim mjerama, koje ograničavaju okupljanja i fizičke interakcije pojedinaca, socijalna dinamika i dalje bila prisutna, iako pretežno putem IKT-a. Štoviše, većina ispitanika nije iskusila veću usamljenost tijekom tog razdoblja, vjerojatno zato što su održavali svoje socijalne kontakte u kiberprostoru. Također, otkrili smo da su ispitanici bili uključeni u različite aktivnosti povezane s održavanjem socijalne interakcije u kiberprostoru (npr., telefonski razgovori, aktivnosti na društvenim mrežama, video-pozivi), što im je pomoglo osjećati se manje usamljeno. Glavni cilj rada je promišljanje o suvremenim socijalnim trendovima, sugerirajući da blizina u fizičkom prostoru više nije preduvjet za nastanak i održavanje socijalne dinamike među pojedincima.