Prostorna pokretljivost stanovništva u žiži je interesa mnogih znanosti, te je neizostavna u izučavanju mikrosocijalnoga i makrosocijalnog razvitka društva. U izučavanju tog problema važan je odnos između čovjeka i prostora u čijoj se biti nalazi proces koji ne ostavlja samo trag ljudskog djelovanja u prostoru nego utječe i na formiranje društvenih struktura i njihovo ponašanje, te je u svojim kretanjima i djelovanju ogledalo socijalnog razvitka. Liberalna teorija migracija izražava se komparativnom statikom koja označava marginalističku teoriju proizvodnje. Pod njezinim utjecajem izgrađen je klasični model odbijanja i privlačenja (Lee). Taj model nije dovoljno aplikativan i objašnjavajući na makroplanu. Drugi autori bavili su se stabilnošću migracijskih tokova primjenom Markovljeva lanca (Rogers) ili isplativošću migriranja analizom troškova i dobiti (Sjaastad, Schultz). U njima se međutim pojavljuje problem odabira faktora koji se primjenjuju. Nicholson i Eisenstadt razmatrali su problem donošenja odluke o migriranju. S biheviorijalnog stanovišta Wolpert razmatra problem »korisnog mjesta« (place utility). Hoffman-Nowotny smatra da migrantska situacija izaziva strukturalnu napetost i razrađuje koncept individualne i skupne anomije. Zbog složenosti problema migracije, te njezine prisutnosti i značenja u proučavanju socijalnih kretanja u suvremenom svijetu javlja se zahtjev za sintetiziranjem dosadašnjih spoznaja i stvaranjem cjelovite teorije koja bi bila povijesno utemeljena.