Giulio Camillo Delminio (1479–1544) predstavnik je neoplatonističke struje renesansne filozofije koji na osebujan način pristupa problemu mnemotehnike. U svom djelu L’Idea del Theatro (koje se sastoji od sedam dijelova: Prvi stupanj teatra, Gozba, Pećina, Gorgone, Pasifaja, Merkurove sandale i Prometej) Delminio iznosi svoje viđenje teatra kao teatra pamćenja. Delminijev teatar je konstruiran na temelju astrološkog razumijevanja svijeta i u njemu se ogleda korespondencija makro i mikrokozmosa. Teatar, kako ga vidi Delminio, može se promatrati kroz njegove dvije funkcije, bilo kao pomoć govorniku u pamćenju i iznalaženju govora, što se nalazi na tragu klasične funkcije mnemotehnike unutar retorike, bilo kao mjesto pohrane svega ljudskog znanja o kozmosu i mjestu traganja za arhetipskim temeljima, kroz neposredan uvid u cjelinu kozmosa. Sam teatar je konstruiran prema astrološkom viđenju kozmosa, koje se temelji na simbolici broja sedam, a koji predstavlja broj planeta te broj nebeskih sfera, ali je ujedno vezano i uz sedam dana stvaranja svijeta.