Ekstremni permisivizam je gledište prema kojemu skup dokaza racionalno dopušta stav vjerovanja i nevjerovanja prema propoziciji. Ovaj rad iznosi novi argument protiv ekstremnog permisivizma, koji poboljšava sličan stil argumentacije Rogera Whitea (2005, 2014). Whiteov argument je izgrađen oko principa da je odnos podrške između dokaza i hipoteze objektivan: ako dokaz 𝐸 čini racionalnim da djelatnik vjeruje u hipotezu 𝐻, onda 𝐸 čini racionalnim vjerovanje 𝐻, za sve djelatnike. U ovom radu izgrađujem novi argument protiv ekstremnog permisivizma koji se poziva na logički slabije, manje zahtjevno gledište o dokaznoj potpori, koje se može nazvati Relacijska objektivnost: je li skup dokaza 𝐸 vjerojatniji ako je 𝐻 istinit nego ako je 𝐻 neistinit je objektivna stvar i ne ovisi o tome kako bilo koji djelatnik tumači odnos između 𝐸 i 𝐻. Relacijska objektivnost bavi se isključivo uvjetnim vjerojatnostima koje se nazivaju likelihudovi i ne postavlja suštinska ograničenja na djelatnikova prethodna i posteriorna uvjerenja. Iz tog razloga, predstavljeni argument izbjegava standardnu permisivističku kritiku upućenu Whiteovom argumentu.