Od Olimpijskih igara 1968. u Meksiku, hipoksični trening postao je vrlo popularan, posebno među trkačima na duge staze. U godinama koje su uslijedile, studije su pokazale da mnoge vrste hipoksičnog treninga ne samo da mogu poboljšati aerobni kapacitet i izvedbu, već također imaju potencijal za druge pozitivne prilagodbe kao što su hipertrofija, poboljšanje metabolizmam i sl. Većina studija do sada proučavala je dugotrajne programe treninga u hipoksičnim uvjetima, a nedostaju studije o učincima akutne hipoksije. Ova studija imala je za cilj istražiti učinke kratkotrajne normobarične hipoksije (2800m; FiO2:14,5%) na izometričku jakost gornjeg dijela tijela i vrijeme reakcije u muških dobrovoljaca. U istraživanju je sudjelovalo dvanaest zdravih muških dobrovoljaca (prosječne dobi 34,72±43 godine). Tijekom vikend boravka od 48 sati bili su podvrgnuti normobaričnoj hipoksiji 2 puta po 12 sati. Protokol je uključivao motoričke testove u tri faze: 48 sati prije polaska, ujutro polaska i neposredno nakon hipoksičnog boravka i tim dizajnom su služili ka kontrolna grupa sami sebi (dva mjerenja bez intervencije). Četiri motorička testa mjerena su ujutro (uvijek u isto vrijeme): izometrička jakost fleksije podlaktica, jakost dominantne šake i test reakcije tj. hvatanja padajućega ravnala. Rezultati pokazuju značajno niži rezultat za izometrijsku fleksiju podlaktice (p = 0,039), snagu hvata za snagu rukohvata i test pada ravnala ne pokazuju značajne promjene (p = 0,223; p = 0,143). Na temelju rezultata možemo zaključiti da kratkotrajna hipoksija negativno utječe na izometrijsku snagu fleksora podlaktice.