Ivan Krstitelj (usp. Mt 3,9 i Lk 3,8) dovodi u pitanje činjenicu da je za spasenje dostatno biti Abrahamovim potomkom. Sama činjenica da je netko sin Abrahamov nije dovoljna. Ni samo krštenje nije dovoljno. Potrebno je donositi plodove obraćenja. Nitko ne može ničim prisiljavati Boga, pa ni krvnim vezama s Abrahamom. Ivan Krstitelj naviješta sud ne samo nad gojim, nego i nad 'am. Isus Krist (usp. Mt 8,11; Lk 13,28) ne samo da dovodi u pitanje sigurnost spasenja koja se temelji na tjelesnim vezama s Abrahamom nego i otvara novu dimenziju pripadanja Abrahamu i obećanjima koja su mu dana, a ta se nova dimenzija događa po vjeri. Čovjek mora proći kroz uska vrata vjere. Ulaz je otvoren poganima i po vjeri Abraham postaje njihovim ocem. U vertikali Jahve - Abraham jedina veza, i to najizvrsnija, jest Krist, kao obećani i jedinstveni Abrahamov potomak i od sada netko može pripadati Abrahamu jedino po toj vezi (Mt 1,1-16). Krist je jedinstvena karika identifikacije s Abrahamovim potomstvom kako svjedoči apostol Pavao u svojoj Poslanici Galaćanima: »Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo« (Gal 3,29).