Plinsko tržište unutar EU, do prije 20-tak godina, bilo je segmentirano, nije postojala usklađena regulativa, već je svaka zemlja imala svoju regulativu, što je predstavljalo barijeru za formiranje i razvoj zajedničkog europskog tržišta prirodnog plina. Osnovni cilj zajedničkog europskog tržišta prirodnog plina je da su svi trgovci plinom potpuno ravnopravni u pristupu plinskom sustavu i kupcima, a kupci slobodni u izboru svog opskrbljivača. Ostvarenje ovog cilja provodi se u više faza, od čega do sada možemo izdvojiti tri bitne faze koje se zasnivaju na donošenju zajedničkih pravila za unutarnje tržište plina sadržanih u skupu direktiva i uredbi poznatih pod nazivom „energetski paket“ (prvi-1998., drugi-2003. i treći- 2009.). U procesu pristupnih pregovora s Europskom unijom, te kao članica EU od 1. srpnja 2013., Republika Hrvatska je dužna uskladiti hrvatsko zakonodavstvo s energetskim propisima EU. Dinamični proces implementacija energetskih propisa EU kroz zakonske i podzakonske akte Republike Hrvatske rezultirao je značajnim pomacima na tržištu prirodnog plina u Republici Hrvatskoj. Ovaj rad predstavlja pregled implementacije Trećeg paketa energetskih propisa u zakonodavstvo Republike Hrvatske te analizu učinaka implementacije na razvoj tržišta plina. Posebno se obrađuju sljedeća mrežna pravila: raspodjela kapaciteta (NC CAM), uravnoteženje plinskog sustava (NC BAL), interoperabilnost i razmjena podataka (NC INT) i harmonizacija transportnih tarifa (NC TAR).