Razlozi zbog kojih se u hrvatskome jeziku poseže za nominalizacijom mogu biti jezične i nejezične naravi. Tim se postupkom iskaz sažima, pojednostavnjuje, apstrahira te intelektualizira. Najproduktivniji afiks u nominalizaciji jest sufiks -nje koji po brojnim kriterijima odgovara engleskomu nastavku -ing. Pozornost rada počiva na mogućnostima mijenjanja mjesta argumenata unutar argumentne strukture, odnosno na fleksibilnosti te strukture. Najveću takvu mogućnost imaju imenice nastale od glagola s dva otvorena mjesta od kojih jedno pripada izravnomu objektu u akuzativu. Semantičke osobine imenice te morfološke osobine argumenata također imaju udjela u fleksibilnosti njihove zajedničke strukture. Primjećuje se kako je u većini slučajeva moguća dvojaka interpretacija argumentne strukture izraza u kojima je glava odglagolska imenica na -nje s nepunom argumentnom strukturom (Lukino uhićenje, Marijino zlostavljanje) te kako postoji sličnost takvih nominaliziranih oblika s pasivnim konstrukcijama.