Tranzicija je prouzročila značajno pogoršanje zdravstvenog i obrazovnog sustava u bivšim komunističkim zemljama. Mada je zdravstveni sustav ostao u javnom sektoru i službeno besplatan, rastuća proporcija siromašnih ne može priuštiti sve vrste medicinskih usluga. Obrazovanje je negativno pogodjeno i na strani ponude i na strani potražnje. U nekoliko zemalja bivše Jugoslavije, uglavnom Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, rat i njegove posljedice prisilile su tisuće nastavnika i sveučilišnih predavača i profesora da napuste zemlju. U drugim zemljama, kao što su Rumunjska i Bugarska, niska primanja i gubitak profesionalnog statusa i dostojanstva, potakao je neke prosvjetne radnike da napuste obrazovanje. Na strani potražnje, negativan utjecaj bio je trostruk; pad u prisustvu učenika nastavi, neredovito prisustvo nastavi i nedostatak motivacije. Ekonomska tranzicija dovela je do povećanja nejednakosti u svim istočnoeuropskim zemljama. Dvostruki proces tranzicije od komandne ka tržišnoj privredi i masovna privatizacija državnih poduzeća igrao je glavnu ulogu u širenju jaza u raspodjeli dohotka. Pojavu uskog sloja novih bogataša pratilo je drastično povećanje postotka onih koji žive u apsolutnom siromaštvu.