U prvoj polovini 20. stoljeća oblikovanju hrvatskog opernog i koncertnog stvaralaštva znatno je pridonio slovenski bas Julij Betetto (1885. – 1963.). U hrvatskom je prostoru nastupio više od šezdeset puta, pretežno u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Kao gost se predstavio u karlovačkoj, zagrebačkoj i riječkoj operi, u nekoliko hrvatskih gradova kao koncertni stvaralac i kao član ljubljanske Opere, koja je više puta gostovala u Dubrovniku, Splitu, Osijeku i Šibeniku. Kozmopolit koji je četrnaest godina radio u bečkoj Dvorskoj operi (1907. – 1922.) te dvije sezone u bavarskoj Operi u Münchenu (1930. – 1932.) svojim je europskim iskustvima znatno utjecao na kvalitetu izvedbe hrvatskih opernih ansambala. Hrvatska publika i kritika prihvaćale su Betettovo operno i koncertno stvaralaštvo s oduševljenjem, a uprava zagrebačke Opere čak ga je htjela angažirati kao solista, no kao osviješteni domoljub ostao je u Ljubljani i redovito gostovao na hrvatskom tlu. Julij Betetto bio je priznat ne samo kao eminentan operni i koncertni reproduktivac, već i kao izvrstan pjevački pedagog. Na osnovi svojih bogatih iskustava i stečenoga znanja te pod utjecajem priručnika uvaženih autora oformio je vlastitu školu pjevanja, u okviru koje se pokazao kao odličan profesor. Kao pedagog radio je gotovo četrdeset godina te je izravno utjecao i na hrvatski prostor kako su brojni učenici niz godina uspješno sudjelovali na različitim opernim podijima Hrvatske, među mnogima i slovenski umjetnici bas Marjan Rus, tenori Rudolf Francl i Josip Gostič. Betettova škola pjevanja prepoznata je kao kvalitetna i na hrvatskom i širem jugoslavenskom prostoru, no danas je u aktualnoj pjevačkoj pedagoškoj praksi više nije moguće pronaći. Uzroke treba tražiti u činjenici da su samo rijetki pojedinci postali pjevački pedagozi. Julij Betetto bez dvojbe je jedan od najvećih slovenskih opernih pjevača svih vremena, koji je kao umjetnik i pedagog ostavio neizbrisiv trag i na hrvatskom prostoru.