Željezovi (oksi)hidroksidi imaju važnu ulogu u različitim disciplinama, među ostalim u zaštiti okoliša, prospekciji rudnih ležišta, mineralogiji, geologiji i pedologiji. U postupcima selektivnoga otapanja, bilo da su namijenjeni uklanjanju (oksi)hidroksida prije analize minerala gline ili za određivanje metala u reducirajućoj frakciji tla/sedimenta, vrlo je važno sačuvati cijeli neotopljeni ostatak. Stoga su ciljevi ovoga rada bili: (1) odrediti najučinkovitiju metodu ispiranja reagensa nakon otapanja (oksi)hidroksida i (2) provjeriti može li se sadržaj željezova (oksi)hidroksida odrediti gravimetrijski. Testirane su sljedeće metode ispiranja: (1) centrifugiranje, (2) filtriranje, (3) dijaliza. Analiza je provedena na uzorku crvenice koji sadržava 5,12 % Fe2O3. Vrijeme potrebno za ispiranje povećava se ovim redoslijedom: centrifugiranje < filtriranje < dijaliza. Udio gravimetrijski određene otopljene frakcije znatno se razlikuje ovisno o odabranoj metodi ispiranja te je neusporedivo veći od udjela Fe2O3 određenoga mjerenjem željeza u ekstraktu nakon otapanja. Najučinkovitija metoda ispiranja ditionit-citrat-bikarbonata nakon otapanja (oksi)hidroksida jest dijaliza. Prednost je ove metode u tome što nema gubitka uzorka, a nedostatak je vrijeme potrebno za njezino provođenje. Centrifugiranje je relativno brza metoda, no može dovesti do gubitka sitnih čestica. U ovome istraživanju gubitak je bio neprihvatljivo velik. Filtriranje pomoću fi ltarskoga papira oduzima više vremena od centrifugiranja te je pokazalo najlošije rezultate. Na temelju rezultata možemo zaključiti: (1) sadržaj željezova (oksi)hidroksida ne može se odrediti gravimetrijski nakon selektivnoga otapanja; (2) način ispiranja reagensa nakon uklanjanja željezova (oksi)hidroksida pri pripremi uzoraka za analizu minerala glina treba biti pažljivo odabran i izveden; (3) centrifugiranje, uobičajena metoda ispiranja u svim postupcima sekvencijske ekstrakcijske analize, može dovesti do krivih rezultata.