Autorica u svojem članku polazi od žurnosti nove evangelizacije u cijelom svijetu i potrebi unutarcrkvene suradnje na svim razinama u tome važnom poslanju. Neokatekumenski put daje velik doprinos novoj evangelizaciji, posebno u navještaju kerygme – evanđelja ljubavi Božje onima koji su udaljeni od Crkve i onima koji se nikada nisu susreli s Isusom Kristom. Djelujući unutar konkretne župne zajednice, Neokatekumenski put budi misionarski žar svih župljana, budi svijest o važnosti i temeljnosti riječi Božje i Svetog pisma za kršćanski život i svjedočenje kao i o potrebi svjesnog i djelatnog sudjelovanja svih vjernika u liturgiji i poslanju Crkve. Tako se preko Neokatekumenskog puta, kao jednog od sredstava u rukama biskupa u biskupijskom ostvarenju kršćanske inicijacije i trajnog odgoja vjere do župne razine, donosi, a time i ostvaruju zahtjevi Drugoga vatikanskog koncila, posebno obnova liturgije, evangelizacije (katehizacije), centralnosti i važnosti riječi Božje, svjesnog sudjelovanja Kristovih vjernika laika u poslanju Crkve, ekumenizmu i međureligijskom dijalogu, formaciji obitelji i mladih, katekumenatu itd. Doprinos Neokatekumenskog puta ne ostvaruje se bez predrasuda i poteškoća, ali ljudska ograničenja i krhkost ne zaustavljaju to djelo nadahnuto Duhom Svetim kao pomoć Crkvi i svijetu u današnjem vremenu.