Cilj je ovoga istraživanja ispitati utjecaj koji Program pozitivnoga razmišljanja s višedimenzionalnim perspektivama ima na ponašanje tijekom učenja kod djece predškolske dobi (5 godina starosti) te evaluaciju programa prema mišljenju odgajatelja. Pristupi koji se primjenjuju u Pozitivnoj psihologiji i filozofiji za djecu (P4C) poslužili su kao osnova pri osmišljavanju aktivnosti u Programu pozitivnoga razmišljanja s višedimenzionalnim perspektivama. Prakse pozitivnoga razmišljanja s višedimenzionalnim perspektivama lako se primjenjuju u radu s djecom predškolske dobi u kontekstu aktivnosti u prirodi i u području znanosti, matematike, umjetnosti, glazbe, u pričama itd. Skupina ispitanika sastojala se od petero odgajatelja koji rade u ustanovama za predškolski odgoj i 160 djece (80 ih je uvršteno u eksperimentalnu, a 80 u kontrolnu skupinu). U istraživanju je korišten eksplanatorni sekvencijalni nacrt, kao jedan od nacrta mješovitoga istraživanja. Provedena je analiza kvantitativnih podataka u obliku kvazieksperimenta s predtestom i posttestom u kontrolnoj skupini. S druge strane, kvalitativni podatci prikupljeni su na kraju obrazovnoga procesa kroz intervjue uživo s odgajateljima, u kojima su odgajatelji evaluirali program. Rezultati istraživanja pokazali su da je program imao značajan utjecaj na ponašanje pri učenju. Detaljno su obrazložene evaluacije programa prema mišljenju odgajatelja.