Svrha ovog istraživanja je razumjeti kako marketinška istraživanja konceptualiziraju prirodne i tradicionalne proizvode – proizvode koji snažno privlače pozornost potrošača i zauzimaju velike i rastuće tržišne udjele, a nedovoljno su jasni i slabo definirani regulatornim okvirom. Analiza je provedena na sustavno odabranim znanstvenim radovima objavljenim u relevantnim časopisima tijekom posljednja dva desetljeća. Rezultati pokazuju da se prirodni proizvodi uglavnom definiraju načinom proizvodnje i sastojcima koje ne sadrže, dok konsenzus nije postignut za tradicionalne proizvode. Nadalje, ne samo da je pojam tradicionalnog definiran neuobičajeno velikim brojem tema, nego se teme također značajno razlikuju ovisno o skupini dionika koja ih definira što ukazuje na neizbježan komunikacijski problem među tim skupinama. Rezultati također pokazuju da su unatoč pokušajima marketera da povežu značenje ovih dviju vrsta proizvoda, teme u definicijama prirodnih i tradicionalnih proizvoda različite i preklapaju se tek sporadično. Ove spoznaje su korisne kao korak naprijed u kreiranju bolje znanstvene konceptualizacije i specifičnijeg regulatornog okvira za prirodne i tradicionalne proizvode što će smanjiti vjerojatnost obmanjujućih poslovnih praksi i nedoumice među potrošačima i istraživačima.