Pravilo testis unus testis nullus oblikovano je u srednjem vijeku, ali pod utjecajem rimskih pravnih shvaćanja i čisto duhovnih predodžaba. Kao strogo dokazno pravilo spominje se u XII., ali kao takvo izraženo je u XIII. stoljeću. U nepromijenjenom sadržaju, uz određene iznimke, prihvaćeno je u zakonicima kanonskoga prava iz 1917. i 1983. godine. Njegovo značenje općeg pravila zadržano je u kanonskim postupcima, osim u parnicama za proglašenje ništavosti ženidbe gdje je reformirano motuproprijem Mitis Iudex Dominus Iesus, koji je stupio na snagu 2015. godine. U ovome se članku analizira razvoj, značenje i uloga toga pravila, počevši od rimskoga prava preko rimsko kanonskog postupka do važećega kanonskog prava i parnica za proglašenje ništavosti ženidbe.