Strah od jezika pojava je karakteristična za proces učenja stranoga jezika te može negativno utjecati na njega, pogotovo na govornu produkciju i motivaciju za nastavak učenja. Ciljevi ovoga istraživanja su (1) ispitati učestalost, izvore i obilježja straha od jezika u vezi s govornim aktivnostima u slučaju studenata japanskoga jezika na dvije hrvatske visokoškolske institucije i (2) ispitati u kojim bi govornim aktivnostima studenti japanskoga jezika u Hrvatskoj svojevoljno i rado sudjelovali, a koje su dostatno izazovne kako bi kroz njih stekli novo jezično znanje ili utvrdili postojeće. U veljači i ožujku 2018. godine 65 studenata preddiplomskoga studija Japanski jezik i kultura Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i slobodnoga studija japanologije Sveučilišta u Zagrebu sudjelovalo je u anketi. Njezini rezultati ukazuju na nisku samoprocjenu vlastite sposobnosti za razgovor na japanskome jeziku i visoku razinu straha od jezika vezanoga uz razgovor, pogotovo zbog straha od pogrešaka, prisustva drugih pojedinaca povezanih s procesom učenja jezika (kolege, profesori, drugi izvorni govornici japanskoga jezika) i maloga broja interaktivnih aktivnosti s naglaskom na prijenos značenja. Sudionici su ocijenili razne aktivnosti često korištene prilikom učenja stranih jezika prema dvama faktorima: (1) kvaliteta vlastitoga iskustva i lakoća sudjelovanja u određenoj aktivnosti te (2) mišljenje sudionika o korisnosti metode za usvajanje znanja. U odgovorima su visoko ocijenili nestrukturirane, improvizacijske vježbe razgovora poput onih u paru, što ukazuje na potencijal takvih aktivnosti da pomognu studentima nadvladati negativnu jezičnu anksioznost.