Članak analizira uzroke koji su doveli do stvaranja socijalističkog Radničkog vijeća u Rijeci (Fiume) 1918. godine i prikazuje biografije osoba spomenutih među trideset i jednim članom vijeća. Polazeći od nacionalnih historiografija koje uglavnom ne spominju ovu radničku organizaciju, pokazujem kako radničko-klasna identifikacija, shvaćena politički, ne smije biti izostavljena iz povijesnog razmatranja. Osporavajući klasične nacionalne narative, članak naglašava kako socijalisti nisu bili anacionalna snaga. Socijalisti su smatrali nacionalnu identifikaciju stvarnim faktorom, ali nisu smatrali nužnim prigrliti nacionalnu državu kao politički oblik. Također, smjernice djelovanja Radničkog vijeća svjedoče uključivanju socijalista unutar lokalnog riječkog Habsburškog društva. Stoga socijalistička aktivnost pokazuje kako multinacionalno iskustvo Habsburške monarhije nije bilo zaboravljeno 1918 godine. Međutim, to iskustvo je bilo oživljeno i preoblikovano u drugačijim oblicima poput zahtjeva za uzdizanje Rijeke na nivo nezavisne republike. Nadalje, biografije radnika pokazuju kako nakon kratkog postojanja Radničko vijeća, njegovi članovi prate različite političke staze. Ipak pored političkog pristupanja talijanskom nacionalizmu, fašizmu ili političkoj pasivizaciji, u nekim osobama opstojala je ljevičarska orijentacija. Još jedan prilog važnosti istraživanja kontinuiteta klasne identifikacije.