Polazeći iz aspekta arhivske struke ovaj rad definira školske spomenice kao arhivske jedinice pedagoške dokumentacije trajne vrijednosti koje su kao dio materijalne hrvatske kulturne baštine iznimno vrijedno arhivsko vrelo za proučavanje povijesti Like i okolice. U tom su smislu u radu analizirane školske spomenice koje se čuvaju u Državnom arhivu u Gospiću i dijelu pismohrana škola koje su pod njegovom nadležnošću. Posebno je istaknuta zakonska regulativa o uvođenju i obvezi vođenja školskih spomenica u osnovnim školama. Prikazane su i opisane spomenice koje se čuvaju u fondovima školstva Državnog arhiva u Gospiću i pismohrani Osnovne škole dr. Jure Turić u Gospiću kao reprezentativnom primjeru sačuvanosti spomenica izvan Arhiva. Metodologijom istraživanja na malom uzorku djelomično su pregledani dosjei stvaratelja osnovnoškolskih ustanova Državnog arhiva u Gospiću i provedena je anketa u ustanovama za koje smo pretpostavljali da čuvaju spomenice koje imaju svojstvo javnog arhivskog gradiva. Slijedom navedenog, u radu se donose analizirani dobiveni podatci o sačuvanosti školskih spomenica ličkog i karlobaškog područja izvan Arhiva, podatci o ispunjavanju zakonske obveze vođenja školskih spomenica u osnovnim školama te današnjem obliku vođenja školskih spomenica s obzirom na to da je procesima globalizacije i napretka informatičke tehnologije pored analognog vođenja u obliku knjige zakonski otvorena mogućnost vođenja e-spomenica u digitalnom obliku.