Imenice derivirane od pridjeva primarno označavaju osobine kao apstraktne objekte, ali mogu upućivati i na trope i događaje. Rad polazi od empirijske generalizacije na području deadjektivne nominalizacije: naglasak u deriviranoj imenici može stajati na sufiksu (i zatim biti pomaknut za jedno mjesto unaprijed), ili na samoj pridjevskoj osnovi (dakle isto kao u motivnom pridjevu). U drugom slučaju, deadjektivna imenica označava trop, i ne može dobiti značenje događaja ili (generičke) osobine. Ponuđena je analiza zasnovana na morfosintaktičkim osobitostima dvaju tipova deadjektivnih imenica. Jedan tip je analiziran kao strukturno bogatiji, i njegove semantičke osobine izvedene su iz sintaktičke strukture koja ulazi u nominalizaciju. Drugi tip je analiziran kao posljedica strukturne elizije u leksikonu, gdje gubitak sintaktičke strukture donosi i slabljenje ograničenja u interpretaciji derivirane imenice. Rad pokazuje kako se empirijski zapažena svojstva dvaju tipova imenica izvode iz predložene analize. Na razini fonologije predlaže se da naglasak dolazi na strukturno najdublje ugnježđen upravni element koji projektira funkcionalnu strukturu. Kod imenica s naglaskom na osnovi, to je sama osnova, a kod imenica s naglaskom na sufiksu, to je imenički sufiks.