Pandemija uzrokovana koronavirusom imala je dubok utjecaj na načine na koji živimo, kao i na društvenu stvarnost u svijetu oko nas. Osim ogromnog opterećenja na javno zdravstvo te pojedinačna zdravstvena stanja, utjecala je na čitav niz promjena vezanih uz socijalno funkcioniranje. Ubrzala je digitalizaciju i prijelaz društvenih aktivnosti na digitalno područje u dosad neviđenom opsegu, a s druge strane je ograničila društvene aktere na lokalna zemljopisna područja. U svemu tome pružila nam se prilika da zauzmemo novu točku promatranja ljudskog bivanja u svijetu kasne modernosti. Moguće je pretpostaviti da navedena društvena situacija posjeduje potencijal utjecaja na osjećaj ontološke sigurnosti društvenih aktera, kao i na njihovo iskustvo prostora. Kontradiktorne implikacije prijelaza društvene aktivnosti na digitalne komunikativne prostore u trenutnom opsegu također se promišljaju.