Promjenom Ustava Republike Hrvatske iz 2010. u ustavni je tekst izrijekom uvršteno jamstvo prava na pristup infor- macijama u posjedu tijela javne vlasti. Tim povodom analiziraju se osnovne teorijske postavke o regulaciji prava na pristup informacijama, obrazloženje Prijedloga promjene Ustava, novosti do kojih je doš lo u normiranju pretpostavki za ograničenje navedenog prava, odnos s ustavnim pravom na sigurnost i tajnost osobnih podataka te poziciju spram ostalih ustavnih prava i sloboda, kao i utjecaj novih ustav- nih odredbi na važeće zakonodavstvo na području informacijskoga upravnog prava. Izričito ustavno normiranje bitno je izmijenilo »regulacijsku perspektivu« na području prava na pristup informacijama javnog sektora. Do donošenja Promjene Ustava, sadržaj tog prava bio je ograničen na ono što je izrijekom normira- no u (međusobno često neusklađenim) zakonima. Novim stavkom 4. u članku 38. Ustava pravo na pristup informacijama javnog sektora (osim pristupa osobnim podacima) postavljeno je kao opće pravilo, koje zakonom može biti samo ograničeno, uz Ustavom propisane pretpostavke.