U radu se nastoje detektirati mjesta koja opovrgavaju navode pojedinih teoretičara (npr. Biljana Oklopčić, Dubravka Oraić Tolić) o Miroslavu Krleži kao o mizoginom autoru, a na temelju gradnje ženskih likova, u ovom slučaju, na primjeru romana Na rubu pameti. S obzirom na (često zanemarenu) antitetičnost, višedimenzionalnost i kompleksnost Krležinih postupaka pri cizeliranju vlastitih likova, dolazi se do zaključka o Krležinu prokazivanju onodobnih stereotipijskih i seksističkih poimanja ženstva upotrebom ironijskih postupaka. Na temelju toga pokušava se uspostaviti poveznica između gradnje ženskih likova u romanu Na rubu pameti i znanstvene studije Razmišljanje o ženama Mary Ellmann u kojoj se sugerira korištenje vlastitih političkih stereotipova kao strategije raskrinkavanja istih. Ellmann u navedenoj knjizi govori o mišljenju pomoću seksualnih analogija u zapadnom svijetu, produkt čega su i jedanaest stereotipova o ženama obrađenih u knjizi: bezobličnost, pasivnost, nestabilnost, ograničenost, pobožnost, materijalnost, duhovnost, iracionalnost, popustljivost, te »dvije nepopravljive figure« – Vještica i Rospija. Navedeni su stereotipovi u ovom radu korišteni u izgradnji psiholoških karakterizacija ženskih likova u romanu Na rubu pameti.