U ovome radu autorice analiziraju umjetničko područje Nacionalnog okvirnog kurikuluma, s naglaskom na Glazbenu kulturu i umjetnost. Uspoređuju se učenička postignuća u prva tri ciklusa obrazovanja,strukturirana u pet cjelina. Rezultati analize ukazuju na to da su ishodi ponekad direktno (neposredno), ponekad indirektno (posredno), zatim imanentno, ali i neglazbeno ili izvanglazbeno vezani uz glazbu kao autonomnu umjetnost. U cjelinama i ishodima u kojima se ističe recepcija i percepcija glazbe, svladavanje glazbenih sastavnica, sudjelovanju u glazbenim aktivnostima, razvidno je da glazbena aktivnost čini osnovnu djelatnost. S druge strane, cjeline koje imaju izvanglazbenu i posrednu konotaciju, udaljavaju se od cilja nastave glazbene kulture, zadaća predmeta, ali i samih (realnih, ostvarivih) učeničkih postignuća jer ni u kakvom obliku ne utječu na razvoj umjetničkog identiteta učenika. Daljnjom analizom ostvarivosti kurikulumskih zahtjeva, zatim proučavanjem pozitivnih i negativnih odjeka kurikulumskih promjena u glazbeno-pedagoškoj praksi te uspostavom znanstvenoga i praktičnoga konsenzusa, moguće je okvirni kurikulum inovirati i unaprijediti, a time i nastavu glazbe.