Članak propituje važnost diplomatskog rituala i ceremonijala u odašiljanju poruka i kreiranju ishoda pregovora oko proširenja dubrovačkog teritorija krajem 14. i u prvoj polovici 15. stoljeća. Sastav i brojčana reprezentativnost poslanstva, njegova opremljenost, odjeća poklisara, njihov ispraćaj i povratak u grad, pokloni za osobu kojoj su upućeni, formalni govor, upotrijebljene titule, geste, neverbalna komunikacija, mjesto dočeka stranog izaslanika i njegov prijem nosili su simbolične poruke koje su izražavale i oblikovale kompleksan sustav društvene mreže moći i odnosa autoriteta, davale prepoznatljiv identitet stranama u pregovorima i izražavale državnu ideologiju vlasti. Dubrovčani su potvrdili poznavanje dominantnih ritualnih i ceremonijalnih formi koje su znali prilagoditi vlastitim interesima i zakonitostima povijesnog trenutka.