Sveučilišna knjižnica u Splitu (SKS) nasljednica je Gradske biblioteke, koju su još 1903. godine utemeljili Hrvatska čitaonica u Splitu i Visoko cesarsko kraljevsko namjesništvo u Zadru. U radu se opisuje kako je Knjižnica, tijekom više od jednog stoljeća djelovanja, uz brigu da sačuva i obradi prikupljenu građu zavičajnog značaja – Dalmatiku – u Zbirci starih knjiga i rukopisa, nastojala u danim prostornim i kadrovskim uvjetima, upoznati javnost s blagom svoga trezora. Od 1904., kada je izdana prva publikacija, do danas, priređena su mnoga kritička izdanja rukopisa, objavljeni katalozi i priređene izložbe građe iz Zbirke starih knjiga i rukopisa. Navedene su ustanove s kojima je Knjižnica surađivala na publiciranju i obradi građe iz Zbirke starih knjiga i rukopisa kao inicijator ili/i kao pozvani suradnik. Analitičkom obradom građe iz Zbirke, SKS određuje se kao mjesto čuvanja ne samo vlastite, nego i zavičajnosti drugih sredina. U ukupnosti potreba upoznavanja javnosti s građom bogatom zavičajnim sadržajima, nameće se pitanje kako iznaći dobar model koji bi osigurao veća sredstva za zaštitu i publiciranje građe.