Procjena sastava tijela ima značajnu ulogu kod sportaša kako u određivanju optimalne tjelesne mase, tako i u optimiziranju prehrane i sportskog učinka, te u kontroli učinka trenažnog procesa. Cilj ovoga rada jest usporediti tri danas često korištene metode u određivanja sastava tijela veslača natjecatelja, i to metodu zračne pletizmografije (Bod-Podtm), metodu mjerenja kožnih nabora (KN) i metodu bioelektrične impedancije (BIA) te utvrditi postoji li mogućnost njihova izmjeničnog korištenja. U istraživanju je sudjelovalo 26 veslača i 6 veslačica iz kategorije seniora. Metode istraživanja obuhvaćale su mjerenje sastava tijela metodom zračne pletizmografije, metodom mjerenja kožnih nabora i metodom bioelektrične impedancije. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da nema značajnih razlika u dobivenim prosječnim vrijednostima postotka masnog tkiva izmđu korištenih metoda mjerenja (KN 11,2± 6,8; BIA 10,2 ± 4,7; Bod-Podtm 10,8 ± 5,2, p=0,08-0,49), no da su 95% granice slaganja svih metoda vrlo široke (KN i BIA -4,8 do 6,7 %; KN i Bod-Podtm -5,5 do 6,3 %; BIA i Bod-Podtm-7,6 do 6,5 %). Sukladno rezultatima ovog istraživanja preporuča se korištenje jedne iste metode u svrhu komparativnog određivanja sastava tijela veslača.