Suvremena istraživanja migracija pokazuju da se broj migranata rođenih u inozemstvu povećava, zbog čega ističu važnost istraživanja druge generacije migranata, kao posebne skupine koja može uputiti na specifičnosti migrantskog života i smjerove razvoja kulturnog identiteta. Pojam druga generacija odnosi se na osobe rođene u zemlji primitka, kojima je najmanje jedan roditelj imigrant, ili na osobe koje su emigrirale iz zemlje porijekla sa šest godina ili manje. S druge strane, generacija 1,5 (osobe rođene u stranoj zemlji iz koje su emigrirale u ranoj adolescenciji – između šest i dvanaest godina) ne iskazuje jedinstven kulturni identitet, već osjeća podijeljenost između pripadanja zemlji porijekla i zemlji primitka. Prema studijama migracija, druga generacija pokazuje bolju razinu akulturacije, koja se odnosi na lakše učenje jezika i usvajanje obrazovnih i radnih navika. Rad ispituje različite teorijske modele (jednodimenzionalni, dvodimenzionalni i interaktivni) kako bi pronašao okvir za iskustva akulturacije druge generacije emigranata iz Bosne i Hercegovine. Primjenjujući diskurzivnu analizu životnih priča šest ispitanika – druge generacije emigranata iz BiH, kreiran je interpretativni okvir koji se sastoji od tri teme: samoodređenje i konstrukcija identiteta; utjecaj primarne socijalizacije na (ne)homogenost kulturnog identiteta te povezanost druge generacije sa zemljom porijekla i zemljom primitka. Najvažniji je zaključak da druga generacija nema jasno formiran identitet (što je simptomatično za generaciju 1,5) i da je njihov svakodnevni život obilježen intenzivnim osjećanjem nepripadanja – ni tamo, ni ovdje.