Rad se bavi mjestom i ulogom informiranog pristanka u svakodnevnoj kliničkoj laboratorijskoj praksi. Uzimajući u obzir međunarodne etičke smjernice kao što su UNESCO-va Opća deklaracija o bioetici i ljudskim pravima, Helsinška deklaracija Svjetskog medicinskog udruženja te hrvatske nacionalne zakone i kodekse kao što su Zakon o zaštiti prava pacijenata, Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti, Etički kodeks medicinskih biokemičara i medicinske deontologije, Zakon o djelatnostima u zdravstvu te Etički kodeks Hrvatske komore zdravstvenih radnika daje se pregled aktualne primjene navedenih preporuka i propisa. Naglašava se potreba za razlikovanjem pristanka na medicinski postupak od pristanka na sudjelovanje u istraživanju. Ističe se uloga specijalista laboratorijske medicine i magistara medicinske biokemije u procesu informi-ranog pristanka. Sugerira se kreiranje ‘intervjua informiranog pristanka’. Potrebna je daljnja rasprava o mogućnosti uvođenja ‘opće suglasnos-ti’. Zaključno, informirani pristanak trebao bi predstavljati značajnu i uobičajenu aktivnost u kliničkim laboratorijima u Hrvatskoj.